Quercus robur L. – hrast lužnjak
- Carstvo (regnum): Plantae (biljke)
- Odjeljak (phylum): Spermatophyta (sjemenjače)
- Pododjeljak: Magnoliophytina (Angiospermae)
- Razred (classis): Magnoliopsida
- Red (ordo): Fagales
- Porodica (familia): Fagaceae
- Rod (genus): Quercus
- Vrsta (species): Quercus robur L.
Hrast lužnjak, dub, gnjilec, hrastovina, lužnik, rani hrast, rošnjak
Razmnožavanje: Razmnožava se sjemenom i vegetativno.
Opis biljke: Hrast lužnjak je listopadno stablo koje može narasti 40-50 m visine, deblo je promjera do 3 metra. Korijenov sustav je dobro razvijen, dubok, jakog glavnog korijena i razvijenih bočnih žila. Krošnja je široka i razgranata, nepravilnog oblika. Kora stabla je u početku glatka, a kasnije uzdužno ispuca i postane poprilično debela (i do 10 cm debljine). Pupovi su jajasto okruglasti i prekriveni svijetlosmeđim ljuskama. Listovi su tamnozeleni, obrnuto jajasti, čvrsti i kožasti, urezani, s vrlo kratkim, jedva uočljivim peteljkama. Listovi mogu bit duljine 8-20 cm i širine 3-10 cm. Cvjetovi su jednospolni, žutozeleni, cvatu u travnju i svibnju u vremenu kada se i listovi javljaju. Muški cvjetovi su skupljeni u visećim resama dugima 2-5 cm. Ženski cvjetovi su pojedinačni ili do 5 u skupinama i nalaze se na dugoj, tankoj peteljci. Oprašivanje je vjetrom. Plod je svijetlosmeđi žir 2-5 cm dužine, izduženo jajast, kapica je prekrivena sitnim ljuskama i nalazi se na 2-6 cm dugoj peteljci. Žirevi na stablu dozrijevaju u rujnu i listopadu.
Rasprostranjenost: Hrast lužnjak je rasprostranjen u gotovo cijeloj Europi, a nalazi se još na području Kavkaza i Male Azije. Odgovaraju mu duboka i plodna, vlažna tla bogata vapnencem.
U Hrvatskoj je najzastupljeniji u Slavoniji i Posavini gdje su tla s visokom razinom podzemnih voda. Otporan je na sušu i visoke temperature, na vjetar i gradska onečišćenja. Pojedina stabla mogu živjeti i do 1500 godina.
Ljekovitost: Među svim vrstama hrasta, upravo se hrastu lužnjaku pripisuje najveća ljekovitost. Mlada svježa kora sadrži hrastov tanin, galnu kiselinu, elagnu, floroglucinol, gumu, mast, smolu, pektinske tvari, šećer, kvercitin i gorki kvarcin. Ima jaka adstringentna (skupljajuća) i antiseptička djelovanja, a koristi se čak i kao protuotrov teškim metalima i alkaloidima. Čaj od mladog hrastovog lišća preporučuje se rekonvalescentima, tuberkuloznim bolesnicima, te onima koji boluju od srčanih bolesti. Čaj pripremljen sa vinom i medom jača srce, zaustavlja krvarenja iz želuca, crijeva, pluća, maternice, hemeroida i fistula, te pomaže kod prehlade mokraćnog mjehura i povratne groznice. Uvarak od mlade hrastove kore koristi se za grgljanje kod upale grla, otečenih vratnih žlijezda i promuklosti. Njime se mogu ispirati i rane od ležanja (decubitus). Rakija u kojoj je namočena hrastova kora prirodan je lijek protiv bolesti jetre, kamenaca žučnog mjehura i bubrega, te protiv groznice. Kava pripremljena od prženog žira djelotvorna je kod malaksalosti, slabokrvnosti, nervoze, nesanice, kostobolje i rahitisa.
Zaštita: Prema IUCN-ov popisu hrast lužnjak ima kategoriju: LC (Least Concern – Najmanje zabrinjavajuća vrsta), ali s napomenom da je gustoća populacije u opadanju.
Upotreba: Drvo hrasta lužnjaka je tvrdo, čvrsto i trajno pa je svjetski poznato kao „slavonska hrastovina”. Od njega se izrađuju parketi, namještaj, drvenarija, željeznički pragovi, brodovi, mostovi i drugo.