Aesculus hippocastanum L. – divlji kesten
- Carstvo (regnum): Plantae (biljke)
- Podcarstvo (subregnum): Cormobionta ( Cormophyta)
- Odjeljak (phylum): Spermatophyta (sjemenjače)
- Pododjeljak: Magnoliophytina (Angiospermae)
- Razred (classis): Magnoliopsida
- Red (ordo): Sapindales
- Porodica (familia): Hippocastanaceae
- Rod (genus): Aesculus
- Vrsta (species): Aesculus hippocastanum L.
Divlji kostanj, konjski kesten
Razmnožavanje: Razmnožava se sjemenom i vegetativno.
Opis biljke: Divlji kesten je listopadno stablo iz porodice sapindovki koje može narasti do 35 metara visine, promjera stabla do 2 metra. Krošnja je gusta i široko razgranata, a korijen također razgranat i dobro razvijen no više površinski smješten. Kora debla je tamnosmeđa, debela oko 1 cm, dugo glatka, kasnije nepravilno ispucana i ljušti se u tankim ljuskama.
Listovi su nasuprotni, smješteni na oko 15-20 cm dugačkim peteljkama i sastavljeni od po 7 liski koje su duge 8-20 cm, široke 4-10 cm, pri osnovi su sužene. Srednja je liska najveća dok su krajnje dvije manje. U jesen listovi poprime zlatnožutu boju. Cvjetovi su veliki i uspravni, sakupljeni u oko 20-30 cm duge piramidalne grozdove, čaška ima 5 nejednakih lapova, latica je također 5, bijele su boje s izraženim žutim i rozim mrljama, prema nazad svinute, prašnika je sedam, duži su od latica, plodnica je nadrasla. Cvatu 7-8 dana u travnju i svibnju nakon listanja. Plodovi su veliki tobolci promjera oko 6 cm, imaju bodljikavu ovojnicu a unutra se nalaze po 1-3 krupne sjemenke koje su sjajno crvenosmeđe, čvrste i kožaste. Dozrijevaju u rujnu i listopadu.
Stabla mogu dosegnuti starost i do 500 godina.
Rasprostranjenost: Prirodno raste na području jugoistočne Europe, od nizinskog do brdskog područja. Često se i uzgaja kao ukrasno drvo u perivojima, u gradskim i šumskim parkovima. Često se u gradovima sadi kao drvored.
Ljekovitost: Dobra je medonosna biljka, primjerice na površini od 1 ha pčele mogu sakupiti preko 100 kg meda. Med je bezbojan i lako se kristalizira. Plodovi nisu jestivi. Biljka se ne smatra otrovnom, no osoba koja pojede sirove plodove divljeg kestena dobit će sljedeće simptome: povraćanje, proljev, jako povećanje zjenica i u težim slučajevima može doći do gubitka svijesti. Sjemenke nađene unutar plodova sadrže dosta saponina escina koji povoljno djeluje na stijenke kapilara i vena, te se tako koristi kod za liječenje bolesnih vena i kapilara, natečenih vena, hemoroida, teških i umornih nogu.
Zaštita: Prema IUCN-ov popisu divlji kesten ima kategoriju: VU (Vulnerable – Osjetljiva vrsta) – Vrste kojima prijeti rizik od izumiranja u prirodi, te je gustoća populacije u opadanju.
Upotreba: Divlji kesten ima ljekovita svojstva, medonosna je biljka, plodovi se mogu koristiti kao dio stočne hrane, osobito one za konje, pa se stoga i naziva konjskim kestenom. Plod divljeg kestena se može koristiti kao sredstvo protiv moljaca – na kestenu se probuše tri rupe na žilavoj ljusci, a potom se rasporede po policama ormara gdje ima vunene odjeće.